Mens sana in malvasia istriana
09.12.2006., subota
Mimoze i limuni
|
Moram se zahvaliti svakom u publici u Mimozi 8.12.2006. Pogodilo me masovno «ja san brižan ja san dišperan» i uvećavanje vrlo skromne popularnosti «Lagano umirem», moram priznati da se čovjek jednostavno mora osjećati dobro nakon onih reakcija... Čak nas nisu popljuvali zbog izmjene iz «To je obična sitnica za velike killere ali i veliki skandal za cmizdrave dilere» u «Zidovi se kreče ali znakovi ostaju pa ništa ne uznemiruje policijsku postaju» te dodatka u finalu «Iako to čudno sunce kod nas ne štima smatramo se sretnima što ga uopće ima.». Zahvaljujem se ljudima u publici što su nam diskretno dovikavali teško zapamtive tekstove, riješavali podij biljara, dobacivali razne komentare, izvodili svakakve gluposti i srušili nekoliko boca. Lista je bila slijedeća: 1 shine on you crazy diamond_pink floyd 2 smoke on the water_deep purple 3 don tuttifrutti 4 želim biti seksi 5 have you ever seen the rain?_creedence clearwater revival 6 anarchy in the uk_sex pistols 7 like a rolling stone_bob dylan 8 time_pink floyd 9 comfortably numb_pink floyd 10 hey joe_jimi hendrix 11 proud mary_creedence clearwater revival 12 addio pola_gori ussi winnetou 13 hotel california_eagles 14 knockin' on heaven's door_bob dylan 15 children of the revolution_t rex 16 vrajža hiža 17 lagano umirem 18 manijak iz šijane 19 dugine boje 20 money for nothing_dire straits 21 sultans of swing_dire straits 22 another brick in the wall pts. 1 & 2_pink floyd 23 wish you were here_pink floyd Samo ne baš tim redoslijedom. Usput, jako smo prekoračili termin pa nije ni čudo da su pustili glazbu kako bi nas prekinuli. Umjesto sata i dvadeset svirali smo punih dva sata, što je za prvi put dosta naporno (pogotovo ako imaš reflektor od 380000 watti na 0,34 milimetra od glave) ali i nevjerojatno zadovoljavajuće. I još nešto, to je jedini nastup da nas nitko nije pitao «A zašto baš ''Limunova pita''?!» što je stvarno povijest. Završavam onim rutinskim i uglavnom mehaničnim, ali ovaj vas put uvjeravam da se radi o iskrenosti- HVALA. Dajete petorici ljudi volju i snagu da nastave, i to je najvrijednije što možete dati. |
21.10.2006., subota
Zagrebački post part 2: odgovor Krisu
|
Dakle, kao prvo bih naglasio da su mi omiljeni ljudi oni kojima su mediji uspjeli dovršiti proces ionako beskorisnog mozga, koji su robovi cenzure i koji masturbiraju zamišljajući Duška. Naime, Krisu, čovjek sam koji ne vrijeđa, već eventualno kritizira, i to ne po MEDIJIMA već po osobnom, vlastitom blogu, ne namećem nikom svoje mišljenje već ga iznosim a tuđa odbacujem ili uvažavam, i za razliku od tebe, bez vrijeđanja. Loše si shvatio, očito, meni Zagreb uopće ne ide na živce, i vjerujem da u njemu ima mnooooogo sposobnijih ljudi od tvog idola. I ja sam gledao "Pravo vrijeme" i sjećam se da je Francija pustio svega, čak dva puta! Dok Magazin, Šo Mazgoon i ekipu je puštao znatno više, zar ne? Tako da, molim te, demokracija medija je sve dalja ideologiji demokracije i sve bliža ideologiji represivnog fašizma, a od anarhije ne da je nema u medijima, nego je nema apsolutno nigdje, osim u glavama nekih individualista koji su dovoljno pametni da ju ne provedu u praksi. Za vas ostale, koji niste Kris ili krisoljupci, tj. ne vrijeđate ljude po vlastitim blogovima, ispričao bih se na nejavljanju ali ni nemam puno mogućnosti da to obavim. Od raznoraznih obećanja koncerata, zasad je Mimoza sigurna, ali i dalje ne znamo vražji termin. I postoje mogućnosti (koje vas vjerujem manje interesiraju) nakon nove godine u Rijeci pa i u Zagrebu. Nadam se da će doći i Kris. Pozdrav svim normalnima u Istri i izvan nje! |
02.10.2006., ponedjeljak
KOME DUŠKO ĆURLIĆ NE IDE NA KURAC?!
|
Filip Heraković, basist benda Inspira me upoznao činjenicom da je treći najvažniji čovjek u hrvatskoj politici zapravo najnepoznatija ličnost u državi- tko je od vas čuo za Damira Polančeca? Nitko- upravo tako, da mi Heraković nije rekao ni ja ne bih imao pojma, on je, naime, hrvatski potpremijer. Zajedno s Jadrankom Kosor, of course. Ja sam se, pak, za razliku od kolege, odlučio pobrinuti o tome tko je najantipatičnija ličnost u Hrvatskoj, i nakon pomnog promatranja «Genijalaca» shvatio sam da ih je ipak netko prestigao, a to nije onaj kreten koji daje najave na «RTL televizoru», onaj «Ubili su mu mamu, silovali mu oca i prdnuli mu u babu- a sada: vratio se među nama kako bi im se osvetio!!! Akcija! Brzina! Pucačina! Tapija! Večeras, na RTL televizoru, nakon Big brothera!». Netko ih je sve prešao. A sada, dame i gospodo, nagradu za najantipatičniju ličnost na hrvatskim prostorima, pobjedivši čak glumačku ekipu Zabranjene ljubavi, DUŠKO ĆURLIĆ!!! Iako ga možda ne znate po imenu, znate ga sigurno- on je svugdje, na svakoj jebenoj reklami se vrti njegov glas, na svakoj jebenoj emisiji njegov truli glas mora komentirati svaki mogući događaj, umišljen je za popizditi (možda bi on trebao voditi Nedjeljom u 2). Svaki, ali svaki medijski događaj- Duško Ćurlić; reklame u fini- Duško Ćurlić, voditelj polovice emisiji- Duško Ćurlić, jagoda u Jogobelli- Duško Ćurlić. Mater mu. Sve je kulminiralo kad sam ga gledao na Trgu bana Jelačića (hvala Bogu, iz ekrana a ne uživo) kako s onim drugim idiotom Mirkom Fodorom pravi neku kvazi-sprdačinu s nekim hrvatskim Baldrickom u pozadini, u mornaričkoj majici i naočalama da je Abraham Lincoln nosio modernije. Duško pokušava, ali stvarno samo pokušava biti smiješan, nikako ne može shvatiti (kao polovica hrvatskih «komičara») da nije i ne može biti smiješan, jer ga je Bog blagoslovio antipatičnošću, i zato mi nije jasno zašto je taj budalaš toliko eksponiran na televiziji. U Devedesetima se sve na televiziji motalo oko dipl.ing.mr.sc.prof.dr. F. Tuđmana a sada sve oko nekog Duška- za dobrobit čovječanstva, Duško, povuci se u dragu ti špajzu, pojedi nešto i ne dolazi više pred kamere! Ima brdo ljudi kojima vođenje emisija i nije zanimljivo ali bi to napravili bolje od njega. Već kad ga prije nisam spomenuo, Franci Blašković bi bio perfektan voditelj i bez da upotrebljava vulgarizme (iako su to u biti njegov zaštitni znak), ima vrhunski smisao za humor, krajnje originalan individualac, sere po svima, nešto nevjerojatno. Zapravo, mediji ovise o voditeljima jako puno, Tarik ili Pervan, svi su oni vrijedni pun kurac za pripadajuće im emisije a tko zna koliko njih bi to mogli voditi bolje nego oni. Recimo, večernja škola nije ništa smiješnija od kartonske kutije na autobusnoj stanici. Fora nema, tu i tamo se sprdaju na račun Slovenaca (što je već dopizdilo, osim toga što nije lijepo vrijeđati druge države, bar ne javno), ekipa se smije kada i Pervan, iako im nije točno jasno zašto. Kad čovjek upozna kalup emisije, vidi da se sve temelje na isto, nema nikakvog napretka ni ničega. I to ne samo u Večernjoj školi, svi su mediji u teškoj monotoniji, sve emisije, sve reklame, sve sve. I kako bismo svu tu monotoniju okrunili evo nam ga jebeni Duško, šlag na torti, ali masan kao torta. Pričajući o kolačima, šuvajte mi Limunovu pitu. Pozdrav iz glavnog grada, Zajeba |
01.09.2006., petak
Ipak je ono bio predzadnji pulski post...
|
Jedina solucija je revolucija! Sastavio sam ovdje jedan svoj osobni popis najvećih svijetskih revolucionara koji su obilježili ishod povijesti od samog početka. 10. Let 3: ne znaju svirati, ili pjevati ili skladati ili živjeti (zato su nam idoli) ali se znaju zajbavati. Oni su živi dokaz da droga na neke ljude može pozitivno utjecati. Kurcem u čelo! 9. Osama bin Laden: rođen 1953., jedno od brdo djece neke afganistanske face, mladi je Osama bogatstvom i intelektom 11.9.2001. pokazao Američkoj vladi da nije bog na Zemlji napadom na WTC. Od tada ga se smatra teroristom, baš poput napada na Pearl Harbour, razlog zbog kojeg su Ameri ušli u drugi svijetski rat, te dvaput iskoristili najmoćnije oružje s drastičnim posljedicama, no nikad se to nije prikazalo zločinom. Ameri su godinama gradili vojne baze na svetim mjestima Muslimana u Africi i Aziji te pravili ratne eksperimente- sve je kulminiralo bin Ladenovom obranom. Bin Laden je slabo plasiran jer je dosta moguća teorija da je taj Osama samo američki lik, plod showa zbog kojeg je kasnije buknuo rat u Afghanistanu. Ali ako je stvaran... 8. Syd Barrett: punim imenom Roger Keith Barrett, osnivajući grupu Pink Floyd 1965. postao je najveći inovator u rock glazbi. Barrett je otkrio maksimalnu gitarsku distorziju, nadodao jeku kao efekt, uveo psihodeliju u glazbu i prvi započeo light showovima, i to na televiziji. 1968. je napustio bend zbog psihičkih problema prouzrokovanih ranijom šizofrenijom i uporabom eksperimentalnih droga. Započeo je i dovršio solo karijeru 1971., s dva solo albuma i nekolicinom materijala za treći. Umro je od dijabetesa 7.7.2006.. 1975. je ostatak benda njemu posvetio album upravo o njemu, «Wish you were here»; tokom snimanja istog je Syd ušao u studio kod benda, nikom nije nikad postalo jasno kako je znao (nije vidio četiri godine) da snimaju album o njemu. 7. Yehoshuah Kristis: nama bolje poznat kao Isus Krist; naime, njegov je lik često zloupotrebljen i vjerojatno, da je živ, bi se sramio koji sve ljudi nose križ oko vrata. Nepoznat javnosti, previše ga se poistovjećuje Kršćanskom crkvom, što je potpuno krivo. Njegova je bila pacifistička revolucija (poput Gandhijeve u Indiji) i temeljila se na eliminaciji društvenih slojeva u ime veće solidarnosti. Primjer: vidjevši davanje milodara crkvi što su ih dali jedan bogataš i jedna sirota baba, branio je babu koja je dala puno manje, ali je za razliku od bogataša, dala gotovo sve što je imala. Iako ga danas automatski bez razmišljanja ljudi blate jer im je Da Vincijev kod sjebao ionako isprani mozak, Isus Krist je bio prvi pacifistički revolucionar, i zbog toga je ubijen u 33.oj godini života. 6. Ernesto Guevara De La Serna: bolje poznat kao Che Guevara (nadimak Che je dobio po tome što se Argentinci međusobno zovu prijateljski Che, a on je bio iz Buenos Airesa), borio se Castrom na Kubi sanjajući o ujedinjenoj komunističkoj Južnoj Americi. Pobjedivši revoluciju protiv diktatora Batiste, ostavio se političke funkcije na Kubi i krenuo u Boliviju, gdje ga je 1967., u 39oj godini života, ubila CIA, zajedno s njegovom četom. Nakon smrti su njegov grob skrivali desetljećima. Na žalost je i Che zloupotrebljen i polako postaje modni detalj. 5. Giuseppe Garibaldi: osim toga što je bio glavni razlog što se Italija proglasila samostalnom 17.03.1861., njegova je revolucija i dan danas rijetkima poznata. Rijetko gdje se može naći da je Garibaldi, nakon talijanske samostalnosti, napao ostatkom vojske Vatikan, tvrdeći da je to najveći talijanski neprijatelj. Imao je potporu kralja Vittorija Emanueleta sve dok se pizdun nije povukao zbog prodike što mu je napravio francuski car Napoleon treći, koji je rekao da je Papa sveta ličnost. Talijanski kralj je zapovijedio tako Garibaldiju da se vrati i zaprijetio mu. Garibaldi ga je, dakako, poslušao, ali se nakon nekoliko godina vratio istom pohodu, gdje ga je opet kralj zaustavio. Popizdio i razočaran, otišao je prema sjeveru, odbio svaku političku funkciju i umro kao ribar- tko je drugi direktno napao Vatikan, i to dvaput?! 4. Đorđe Balašević: bin Ladenov vršnjak, njegova je hrabrost kulminirala u petnaest godina 1986-2000 gdje je otvoreno pjesmama pričao o stanju na Balkanu. Dokumentirao je pjesmama, dvadeset godina povijesti na Balkanu. Omražen od Miloševićevog režima, na njega je počinjen atentat u Sarajevu prije početka rata, odbio je potom poziv u srpsku vojsku, rekao obitelji da se skloni u Sloveniji a on je ostao u voljenom Novom Sadu. Srećom je sve dobro završilo ali je Balašević bio jedini na ovim prostorima koji je imao muda otvoreno kritizirati, i često vrijeđati rasističke i ekspanzionističke politike novo stvorenih država. Dan danas za mnoge predstavlja nit sloge što spaja južno slavenske narode. 3. Fabrizio De Andre': talijanski kantautor (1940.-1999.), uveo anarhiju u glazbu sedam godina prije onih koje smatramo inicijatorima anarhije u glazbi, Sex Pistolsa. Iako je bio pripadnik visokog građanstva, vječno ga je kritizirao i branio društveni šljam u pjesmama- lopove, ubojice, često i prostitutke. Prvi je uveo vulgarizme u talijansku glazbu i tako su često njegove pjesme bile podvrgnute cenzuri, a 1980. ga je otela sardinijska zločinačka organizacija; povukao je odmah tužbu protiv onih koji su ga fizički oteli i usmjerio krivnju prema organizatorima otmice. Po mome je mišljenju bio najbolji i najhrabriji tekstopisac ikada, što mogu potvrditi oni koji shvaćaju talijanski jezik (ili oni koje je volja prevoditi) pjesmom «Il testamento di Tito». 2. Stemberger Istrijan: poznat mi je kao takav, nigdje mu nisam pronašao ime. Partizan u Istri tokom rata, našavši ubijenu obitelj prestao se držati vojnih pravila i zakona, uzeo pušku i ostavio vlastitu četu i krenuo sam protiv svih- ubijao je sve s fašističkom odorom, bez upozorenja niti ikakve ratne procedure. Na kraju je i on nastradao, ali je zapamćen kao jedan od najproduktivnijih branitelja Istre. Međutim, nikad nije uvrstan u junake drugog svijetskog rata jer se suprostavljao vojnim pravilima, ali je posmrtno i izbjegao status ratnog zločinca. 1. Charles Spencer Chaplin: čovjek koji je svakako otvorio dvadeseto stoljeće, te karakterizirao cijelu prvu polovicu istog u kinematografiji. U onom je peridou bio najpopularnija ličnost, uveo je anarhiju u film, promovirao komediju, i njegovi se štosevi i dan danas koriste u svakakvim filmovima. Petnaest se godina borio protiv filmske industrije koja je uvela zvuk u film, i snimio 1936. posljednji Hollywoodski nijemi film, a 1938. je poečo snimati «Velikog diktatora»; svi su ga smatrali luđakom do 1939. kad je stvarno buknuo 2. svjetski rat. «Veliki diktator» je film kom su povukli sve nagrade jer je bio «prestrog prema Hitleru», bio je to prvi satirični film u povijesti, i dan danas je cenzuriran, a u nekim zemljama čak i zabranjen. Često je kritizirao, preko filmova, američku vladu te njeno ekstremno kapitalističko društvo, koja ga je prognala iz SADa. Kasnije su se javno ispričali, ali se Chaplin nije htio vratiti. Njegov je dosje jedan od najobilnijih u FBIu, često mu se pokušavala nametati pedofilija i širenje komunističke propagande. Dobio je posebnog oscara i titulu «Sir» nekoliko godina prije smrti, koja se desila u Božić 1977., imao je 88 godina. Kasnije je njegovo truplo ukradeno iz groba, ali ubrzo i pronađeno. Zašto sastavljam taj popis? Pa na samo kako bih vas davio, nego kako bih rekao da smo i u bendu pokušali obaviti neke manje revolucije, npr. ostaviti si naziv koji je proizašao iz glave desetogodišnjaka, svirati rock dok svi sviraju nešto što je in, pjevati o nasilnicima, dilerima, prostitutkama, narkomanima, lopovima, razbojnicima... Ali časna riječ, nismo to radili da se "isfuramo", nego jer nam je to bila dužnost. Naime, dugovali smo nešto rocku; znam da izgledamo zadrte budale koje ne vide ništa osim svoga, ali da nismo pomno doživjeli modernu glazbu nikad ne bismo shvatili koliko je ta ista usrana. Bilo je previše fora u stilu da se muzika obnavlja i poboljšava produkcijski iz godine u godinu, mislim čiste gluposti. Prosječna današnja skladba ima između 3 i 4 akorda, tekstovi nemaju smisla niti se rimuju kako treba, i u pjevanim pjesmama traju premalo a u rap muzici previše. Čovjek može izbrojati na prstima jedne ruke dobre pjesme koje su proizašle iz rada nekog glazbenika koji je počeo djelovati nakon devedesetih. Recimo, nakon koncerta u Mimozi, par dana nakon toga, došao nam je čovjek oko četrdesetak godina, kako bi nas savjetovao; da odemo na «Lime wire» skidati pjesme iz 'ko zna kakve države, prevoditi ih i upisati ih sebi jer «danas to svi rade». Ma neka rade, kad je ionako sva ta muzika za kurac, i čak u tom slučaju, kopija je gora od originala, iako je i original sramota. Žalim za izgubljenim vremenom, žao mi je što smo svi iz benda rođeni netom prije rata, ne pripadamo društvu koje glasuje za moju štiklu ni koje te gleda krivo nisi li fan Hca ili cajki. Ma, dragi moji death, power, gotic i ne znam šta sve ne metalci, jeste li se ikad pitali zašto gitara ima 6 žica?! Mislim, znam da su prve četiri vama nepoznate, možda zadnje dvije vam nikad nisu pukle jer su najdeblje, niste htjeli trošiti na nove i tako stvorili to ubojstvo rocka? Pa svaka čast, uspjelo vam je, ali zaboga, ne nazivajte se rockerima. Rock je bio, pa bio je, skladan, instrumentalan, pjevan, pažljivo aranžiran, i distorziran ili akustičan uvijek je bio melodiozan, onda se čak moglo naletiti i na odlične tekstopisce. Pričam o ekipi čije su pjesme usrali obradama ti moderni bendovi, a da fanovi tih modernih bendova pritom pojma nemaju čije su zbilja te pjesme. Znate li da su najveći hitovi Marylin Mansona obrade? I nisu Korn napisali Brick in the wall, niti je Avril Lavigne napisala Knockin' on heaven's door, niti Limp bizkit «Wish you were here», niti Britney Spears «I love rock n' roll», niti Eminem refren od «Sing for the moment», niti Moby «Walk on the wild side», nego je od Lou Reeda... Ti ljudi kolju muziku na veliko, ne daju mira tim relikvijama, tim predivnim draguljima glazbene prošlosti. Tko od vas zna da je Mark Knopfler odustao od nagrade najboljeg europskog gitarista jer misli da bi trebala pripadati Stefanovskom? Tko od vas zna da je prvi dupli album u povijesti od Bob Dylana? Tko od vas zna da je najprodavaniji album u povijesti od Eaglesa? Tko od vas zna da je Rod Stewart održao koncert s najviše publike? Tko od vas zna da je najprodavaniji debi album od Guns n' rosesa? Tko od vas zna da je «The wall» od Rogera Watersa najkvalitetniji koncertni show u povijesti ( i to bez da se koriste vatre i lubanje)? Tko od vas zna da je, po Fender tvornici gitara, najbolji gitarist na svijetu David Gilmour? Tko od vas zna da su Pink Floyd jedini bend koji ima dva albuma među 20 najprodavanijih na svijetu? Tko od vas zna da je Syd Barrett otkrio maksimalnu distorziju na gitari, i to u 1966.? Tko od vas zna tko su Mark Knopfler, Eaglesi, Rod Stewart, Bob Dylan, Pink Floyd, Bob Dylan, Roger Waters, David Gilmour, Guns n' roses, Lou Reed, Syd Barrett? To su ljudi koji su znali. Koji su znali pisati, skladati, aranžirati, pjevati ili svirati, stvari koja moderna muzika više i ne pruža. Limunova pita se zagledala u te stupove, htjeli smo poboljšati i autorske i sviračke sposobnosti iz pjesme u pjesmu. Žao mi je što nismo bolje prošli, što nismo uspjeli ništa reći o licemjerju, eksploataciji, revoluciji, deruralizaciji, zločinu, možda jer se tekstovi uz loš (iako dobro plaćen) razglas u Uljaniku nisu nimalo čuli. Limunova pita nije napravila nekakve promjene, nismo uspjeli uskrsnuti rock glazbu, tu smo bitku izgubili. Pokušali smo «Manijakom», kao prvo, ali ju nisu razumjeli. Naš je manijak zabavljao ljude. To i nije toliko loše... |
13.08.2006., nedjelja
Pušite mi pušite mi k k k k kurac
|
Naslov nije namjenjen gostima ovog bloga. Posljednje informacije su takve; bend ne svira u Rocku prije devetog mjeseca sigurno, a uz to smo i odustali od humanitarca u Uljaniku jer je 25.08., istog dana kad će 80-100% benda biti u Gradalandu, malo zaselce u periferiji Jajca, a i uz to će Zlatan Stipišić Cojonni, najveća izdajica čakavskog narječja, pobrati svu publiku. Tako da dok će on brati svojih milijun i nešto za dva sata posla ja ću patiti u neudobnim foteljama pulskih buseva i čekati da mi utrne guzica pa će dragi nam splitski kantautor pjevati "Na guzu što mi je utrnula bez ljubavi, nadanja, bez tebe ne ide..." Sviramo zasigurno u devetom mjesecu u Uljaniku, opet nešto humanitarno s više bendova, ali ovaj put neće biti toliko predstavljanja autorskih radova, više nekakvo druženje dobrih rock fanova; želimo odsvirati tih 30 godina rocka, ukratko. Autorske rdove ćemo prepustiti za kasnije, sada snimamo prvi album benda, tri pjesme su skoro gotove, Igor je na snimanju i mikseru i ide mu za popizditi, samo što program ne šljaka baš najbolje, pa ako netko ima nešto takvo ćemo mu biti zahvalni, minimalno napomenuti na webu zahvale. Znam da nije mnogo, nije ni dostojno da se kaže "malo", to je baš premalo, ali to je ono realno što takav siroti bend može pružiti. Uglavnom, ne javlja se neka blistava budućnost bendu- ja idem u Zg na pravni, nakon eventualnog diplomiranja slijediti ću put Carle Del Ponte i tužiti polovicu državnih institucija, a ovi moji kolege nisu najveći entuzijasti- Igor mi kaže da ide u kantautore, ja ću u rappere; posljednji nam je zajednički autorski hit upravo "Pušite mi pušite mi k k k k kurac"... Ne znam šta će Vanja, Macko i Đino... Ne, mislim, djeco, nemam ja ništa protiv ničega, Limunova pita kao takva ima svojih sedam godina, četiri godine s Vanjom, dvije s Macanom i tri mjeseca s Đinom. Trebati će im 8 ball king, zli menadžer benda da ih poduči kako zaradu spiskati na biljar i duhan. Bend, Deni, Aco i svi posjetioci bloga ili weba ili nečega, Bog vas blagoslovio. To mi je zadnji ili eventualno predzadnji "pulski" post, pa bih vam volio prenijeti ono malo što sam naučio, a to je; ne dajte da vas jebu, jebite vi njih... Nek vam puše nek vam puše k k k k kurac. |
18.07.2006., utorak
Biljar i ostali bogovi na zemlji
|
Jao, jao... Noćas sam baš nešto nadahnut kad pomislim na prijašnji biljar. Da smo 8 ball king i ja bolje odigrali jedan jedini potez, izašli bismo iz Mimoze sada (jer sad zatvaraju), jer bismo i dalje bili na stolu. A tamo- pobjednik ostaje na stolu: mislim, nije to post za hvaljenje, više za neku autoanalizu... Večeras smo baš pobjeđivali jednu za drugom, igrali smo perfektno, a istodobno, uz ono cijelo uživanje, pratio me čudni osjećaj krivnje sječajući se sebe koji sam prije mjesec dana srao po profićima iz Mimoze koji pljačkaju slabije igrače- uvidio sam da sve više ličim onim štekerima, što je u neku ruku lijepo, ali je u principu loše, jer na biljarskom stolu bi trebali uživati svi, igrati svatko s kim želi a ne s onim pederom koji i dalje, nakon 18. pobjeđene partije u 23:15, i dalje polako srče polovicu gutljaja čaja što ga je naručio u podne. Čovjek se kao pobjednik osjeća moćno, ali je u očima drugih opet onaj peder koji jedvice srče čaj kako bi izgledalo da nije u kafiću isključivo zbog biljara. Ne obećajem ništa, jer i ja sam običan smrtnik, ali ću pokušati u buduće okaniti se uloge pobjednika na stolu i predati ću štap slijedeće, u nadi da će idući pobjednik postupiti isto kao ja. Znam da je to utopija, ali uz nadu da će se tradicija nastaviti volio bih da se eliminira pravilo pobjednika na stolu, jer nije lijepo. Ono, ljudi se navikli i boli ih kurac, više im nije važno da li će igrati s dobrim prijateljem ili nekom glavešinom, važno im da igraju biljar. I 8 ball king i ja smo postali takvi - ovisni o biljaru. Ali se to može opravdati, jer je to odlična igra, u kojoj, baš poput šaha ili dame, sreća ne igra gotovo nikakvu ulogu jer su protivnici jednaki u samom početku (što se ne može reći za briškulu ili bilo koju igru s kockom). Kako se ne bi radilo samo o biljaru, evo drugi i zadnji tekst kojeg ću objaviti. U ovom mi je pomogao basist Ivan Macan, ili sam ja pomogao njemu... Pjesma se zove "Slijepa naša" SLIJEPA NAŠA bilo je jutro 92. sve je bilo puno tuge bio sam mali nisam znao di mi je stari a on je otišo u rat prolazila scena za scenom godina za godinom nebo s oblacima punih kiše čekao sam ga sve više i više datum odlaska i dalje piše u mome dnevniku moje su doline groblje automobila najlon je sve što je nekad bilo svila moje su oči voljele one lijepe vidike koji su danas tek blijede slike prolazile scene i scene godine i godine šume i njive svi grde čak cvjetni mirisi smrde i skuplja se suho lišće na mome prozoru a danas sjedim i mislim kako je država u velikoj krizi od konkurencije jeftina parodija malo trgovina malo kolonija proći će još scene i scene godine i godine cijeli će narod ustavno tražiti da život moramo potražiti a svi će oni likovi šutjeti na našem dnevniku umjesto zelenih čempresa vidim sive dimnjake neki tmurni dimovi su sakrili oblake sve manje vidim jezera a sve više bazene i neki pasivni idiot zamjenjuje mene što smo mi godinama slavili što smo od zemlje scenu napravili svaka mi je nada sve manja propast ili prodaja moga imanja i promatram sama sranja sa svoga prozora a volim istarski hrast slavonsku mahovinu dalmatinsku obalu i prigorske stijene ja oduvijek volim svoju domovinu ali ona nikad nije voljela mene još kol'ko ćemo sanjat naivni i tupavi mi žrtve jedne neuzvraćene ljubavi volimo stabala grmlje i mahovinu dok kroz njih šušti vjetrov glas mi snažno volimo tu jadnu domovinu a ona nikad nije i neće voljeti nas Da budem iskren, ipak od nabrojenog volim samo istarski hrast!!! Ipak, u Glasu Istre su napisali da smo "Rokeri s istarskom dušom", najljepša pohvala što je Limunova pita, po mome mišljenju, ikad primila. Hvala onoj ekipi koja se pojavila, iako je bježala nakon treće pjesme. Jebi ga. Ponoviti će se masovni bijeg kad budemo svirali u Rock caffeu 30 godina rocka, svirajući Floyde, Dylana, Deep Purple, Dire Straitse, Doorse, Hendrixa, Janis Joplin, Creedence, Status Quo, Bruce Springsteena, Oasise, Gunse, Neil Younga i veliku Country roads take me home od Johna Denvera. Javite ima li kakvih želja. Puno vas pozdravljaju Billiards Boy, Johann Heinrich Pestalozzi i Kurbiša Stojanović! |
02.07.2006., nedjelja
Ako te tko šta pita - Limunova pita
|
Evo ga, Đino reklamira to svoj onoj ekipi što posjećuje onaj blog pa ću ja sebi što posjećujem svoj blog... Deni, ili 8 ball king, je opravdano primjetio da nisam najaktivniji autor postova, pa sam odlučio to ispraviti, ali mu i JAVNO PRIJETIM time što, ukoliko ne bude ostavio komentar će to biti moj zadnji post. Jasno, Deni??! O kojoj reklami pričam? Evo, Limunova pita su tako dobri i glupi da će opet platiti ulaznicu na vlastiti koncert, ili vjerojatnije deset puta veću cijenu. Dobro, nismo toliko velikog srca i prazne glave samo mi, već i kolege demo bendovi Pokvareni zub, kojima iskreno čestitam na izvrsnom odabiru imena, te Initiation, gdje jedan član ima skrivenu ambiciju solo projekta nazvanog "Don Rodrigo e tre galline morte", kome također čestitam na odabiru naziva... Organiziramo humanitarni koncert, u Uljaniku (ne u discu negu u samom brodogradilištu, blizu spremnika baruta), sedmog srpnja, petak, za Filipa iz Slavonije. Kolega mi bubnjar, i tekstopisac, objavio pjesmu na postu, pa ću i ja jedan svoj tekst. Ali ne iz emotivnih razloga, već kako bih rekao da ćemo u Uljaniku svirati većinom autorske, pa da se eventualna publika pripremi na takvo što, evo jedan od tekstova pjesama: DON TUTTIFRUTTI stara me napustila kad mi je bilo tri stari me napio kad mi je bilo deset i pol po petnaesti put se odvikavam od alkohola ali ne osjećam više nikakvu bol sa petnaest mi je zubar probio živac otkad sam mu slomio zube moji su žuti postao sam nasilni lik iz kvarta i od tad me zovu don tuttifrutti onda sam postao profesionalni diler pare su mi se lijepile za prste u dugoj karijeri sam drogu i sadio i izmislio čak dvije nove vrste onda su jednog dana došli u moj stan pendreci, značke i plavi kaputi upoznah korupciju kad su mi rekli ''petsto tjedno don tuttifrutti'' cijeli se narod ljutio na mene kad sam se ostavio zločinačke karijere i nisu mi htjeli dati pošten posao i tako sam upoznao licemjere rekli policiji da sam im drogu nudio i da su sasvim slučajno uspjeli čuti gdje baš točno uzgaja onaj otrov taj prokleti gad don tuttifrutti čudno je da tek kad nemaš za mito državna snaga reda nešto nasluti i kad se budete pitali koga je zajebao svijet reći će vam samo don tuttifrutti Evo, to je to. No osim našeg autorskog antitalenta, morati ćemo ponovno pokazati i naš antitalent u uništavanju starih rock evergreena, tako da ćemo ponovno sjebati "Another brick in the wall part 2" i druge stvari. Biti će i par improvizacija, recimo time što ćemo ovaj put stvarno svi pjevati, nadajući se da će publici biti razumljive riječi. Ili nas možda podnose upravo zato što ne čuju riječi? Red je i da napomenem Dukovskog, što je stvorio www.limunovapita.tk (tk za tursku, Zenzerović i ja smo u Al Qaedi), i zahvaliti opet Ani što smo onoliko izdržali na njenom blogu, ljepše su slike musake... Znači, ako vas tko šta pita - Limunova pita. Naprimjer; ej, tko su oni koji su uništili lošim sviranjem humanitarni u Uljaniku? Kako se zovu oni koji sviraju muziku što se svirala prije trideset godina? |
13.05.2006., subota
Rock, Istra i šoldi zavajka!!!
|
Zašto rock glazba? Limunova pita svira rock glazbu jer tipična kantautorska glazba «is supposed to be» nešto manje «živo» pa aranžiramo skladbe u jednoj od najmuzikalnijih vrsti glazbe, tj. rocku. A i Vanjine solaže, bile bi bezvrijedne u nekakvoj šansoni, tako da smo dali više žestine svim instrumentima, bez da pobjegnemo u osnovu metalskog riffa koji bi nam totalno sjebao pjesme; Vanja je rekao da su tako nastali aranžmani Limunove pite: on je mene povukao prema žešćem, ja njega prema lakšem, i tako nam je došao rock- mješavina hard rocka i heavy metala koji je slušao i cjenio on se pomiješala s onim melankoničnim Balaševićevim baladicama i predobrim tekstovima Fabrizia De Andre'a, našli smo se na pola puta, to je to... Zenzerović i ja smo slušali gotovo istu glazbu, kad je došao Vanja je bilo teško razviti nekakav drukčiji stil, ali se s dobrom voljom sve može. Rock glazba ima i filozofiju općeg mira, solidarnosti, jednakosti i slobode. Zašto Istra? Jer, osim fanova Limunove pite, koji su stvarni koliko Djeda Mraz, Drakula, vanzemaljci i Severinine usne, ovaj je blog posvećen i Istrijanima, narodu koji je padao od venecijanske u francusku vlast, pa pod Bečom, pa Rimom, pa Beogradom, pa Zagrebom, uglavnom nikad pod istrijanskom vlašću. Miroljubiv i gostoljubljiv narod kojeg su formirale, tokom povijesti, razne kulture. Mi koji volimo Istru, volimo automatski njen narod, bio on slavenske, latinske, germanske ili bilo kakve krvi- Istrijan je svatko tko štuje narodne običaje, jezik naroda i ne prodaje se narodnjacima. Posebno su dobrodošli na blog oni koji znaju istrijanski jezik, pogotovo Ćići i ekipa jer njihove jezike mi južni Istrijani ne razumijemo... Volimo se, narode, od Muggie do Premanture, od Kastva do Kopra, jer neće kod nas Che Guevara... Zašto lova? Jer ju gubimo sve više i više. Limunova pita je skoro humanitarna institucija, a ne bend. Dajte nam para da skupimo album, gospon T. Huljić, a onda nas kradite koliko vas je volja! Potpišemo li ugovor s vama, za bonus jednokratno pružamo seksualne usluge diskografskoj kući. A sad- pitanje za vas; je li vama najvažniji rock, Istra ili lova? |
